| < | siječanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
it's XOO it's NEW
kućaselo
Fakinaža "Mladi galamdžije"
ankijo cartlihebučimir stiljaga
ded disko nedoučeni đaci
detles rokersica
dmj brodjaga
maršmelo tunjejadec
menskrim halbštarke
mrkva tinidžerka
paniko u traljama
thanatz nedovoljno očešljani
vatropod bluzon noar
[p(o)]razne umobolije
utorak, 03.01.2012.
LP2011
***** |
OH! NO! RUBBLE! MEN! SHUN! + EPs 2011
***** |
SINGLOVI2011
***** |
petak, 31.12.2010.
2010. - ALBUMI
to je to. vrhuška dvije i desete subjektivnim redoslijedom. do dogodine... mozda.  1. Captain Ahab – The End of Irony Užitak je kad otkrijete neki bend i taman im rani radovi potraju kao (opsesisvan i) dobar uvod u pojavljivanje novog albuma, a na kraju čitavo to iskustvo nakon novog albuma, koji isprva ne bude baš nešto no učestalim se slušanjem otkrije sva njegova 'dubina', potkrijepite njihovim lajv nastupom. Odabir albuma godine onda uopće nije težak. Konceptualna mješavina stilova i žanrova koja neiskusnom uhu zvuči neugodno i neprirodno, a iskusnom kretenski. 2. Holy Fuck – Latin Post rok i instrumentalnost, a s druge strane pop i klanje te niti sekunde praznog hoda. 3. Double Dagger – Masks EP Ako se referiram na prošlogodišnju listu i ono što o Double Daggeru piše onda iz te računice dolazi do rezultata da je ovo nešto najbolje od njih do sad. I stvarno je odlično, a ne traje predugo. 4. Puerto Rico Flowers – 4, 2; Clockcleaner – Aufwiedersehen EP Ovo sam sve odlučio utrpat u jedno jer se radi o Johnu Sharkeyju trećem. Posljednje pjesme Clockcleanera snimljene još 2008. a izdane tek ove godine odličan su uvod način na koji će se Sharkey nastaviti kao Puerto Rico Flowers sa sintom umjesto gitare. Depeš mod i Džoj divižn susreću najviše žileta. Odlična dva EP-a i singl. 5. Masshysteri – Masshysteri Njihov prvi iz 2008. je jedan od najvećih previđenih dragulja te godine, a da sam radio desetljetnu listu svakako bi se našao pri samom vrhu. Ovaj nije tako dobar, ali je odličan. Bend se raspao početkom dvanaestog mjeseca. 6. Tyvek – Nothing Fits Tyvek je krasno traljava garažna rok grupa. Nothing Fits je album od 25 minuta i 12 pjesama od kojih su većina hitovi i tako fino raspoređene za minimalan zamor pri slušanju. 7. Wolf Parade – Expo 86 Delegirajte se par postova niže na odlomak o Sunset Rubdownu. To je to od njih (mislim na te ljude, Kanađane) za ovu godinu, a od Wolf Paradea možda zauvijek. Briljantan pop mrvicu preepske dužine pjesama za moj ukus. 8. Zs – New Slaves New Slaves je iz kategorije: Šta je ovo?! Kako ovo?! Ali je hipnotizirajuće i vrijedno pažnje i truda prvih par slušanja te nije uzalud na mojoj relevantnoj listi ili čak prva na tinymixtapesima. 9. Calories – Basic Nature Momci iz Distophije su izbacili već drugi album. Bezvezno, a zarazno i mom uhu omiljeno. 10. Fourtet – There Is Love in You Zvuk godine. Barem prve polovice. 11. Caribou – Swim Ne znam radi li to Dan Snaith namjerno ili ne, ali svakako sam uočio uzorak da mu je jedan album glazbenim izrazom više elektronika, a drugi više, hmm, pop. I tako naizmjence. Ovaj je elektronika i valja od prve do zadnje. 12. Jeremy Jay – Splash Jeremy sine, rekao si izdati dva albuma ove godine! Gdje je zapelo?! Ljepota i romantika. 13. Woods – At Echo Lake Koliki sam glazbeni diletant uvidjet ćete (to impliciram mnogoljudnost publike ovog bloga čak!) sada: Glazbu slušam, ali o njoj ne čitam baš. Niti stignem, niti mi se pretjerano da, a i kada čitam radim to ofrlje, tako i tako preko 90 % toga zaboravim. Woods je grupa koju slušam svaki album i ok mi je. Ovaj mi je očito prilično više nego ok kad se nalazi na listi tu, jel. I kad sam ga prvi puta čuo rekao sam da zvuče kao Meneguar, samo više folk umjesto rok, ali stil snimanja i izvedbi je bio isti. A istina je, na moju bruku i sramotu, dakako da to i jesu neki od ljudi iz Meneguara. Eto, sad mi je Woods još draži. 14. Future Islands – In Evening Air Intimna krasota šlagera. 15. Yellow Swans – Going Places Ne sjećam se da li su Yellow Swans ikada napravili ovako dobar album. Dronovi i buke mi vrlo često prolaze kroz uši, pogotovo ako su neopterećujući pozadinski šum. Ali ovaj album, ujedno i njihov posljednji, sa stvarima poput Opt Out i Limited Space na njemu, je, da završimo ovu listu vrhunskom sintagmom, stvarno nešto. ***** |
srijeda, 29.12.2010.
2010. - ONORABL MENŠNI
Teško mi je uopće izdvojiti što je bilo posebno u ovoj godini. Solidnosti i kvalitete svakako je bilo u naramcima, kako i ova onorabl menšn lista pokazuje količinom albuma, ali nekakvog automatskog isticanja u superiornosti nad drugima je nedostajalo. Čak ja sam imam osjećaj da me količina glazbe pregazila i da mi pamćenje posustaje jer mi je početak godine poprilično mutan u sjećanju. Zbog navedene količine ova predlista dolazi abecednim redovima u manjim grupacijama za vaše lakše snalaženje. ISPALO IZ LISTE OD GUŽVE: Arcade Fire – Suburbs Nakon Funerala od njih više nisam očekivao više ništa, još manje ovakvu albumčinu koja mi je opsjela ljeto, ali kako je growala tako se nekako s vremenom i istrošila. Blank Dogs – Land and Fixed; Phrases EP Nikako na zelenu granu s njegovim albumima, najbolje uvijek sjedne neki EP ili kakvo izdanje s manje pjesama. Intelligence – Males Ne vjerujem da ću od Intelligencea ikad doživjeti razočaranje, ali se bojim da neki njihov album nikada neće razoriti i nametnuti se u sam vrh liste umjesto da uvijek nekako budu izgurani. Liars – Sisterworld Kontinuirana kvaliteta. Owen Pallett – Heartland; A Swedish Love Story EP Nikako mi Heartland nije sjeo do kraja zog pretjerane (pazite sad ovo!) gustoće zvuka potkovanog orkestrom, nedostajala je ona tipična intimnost zvuka koju je posjedovao Final Fantasy. No, to je ovaj krasni EP kasnije nadoknadio. Ali ta promjena imena mi je teško pala. Xiu Xiu – Dear God I Hate Myself Vjerovao sam da je vrijeme Xiu Xiua totalno prošlo i da će nastaviti samo izbacivati albume kao onih nekoliko zadnjih, no zapravo je samo stvar bila u tome da je Jamieju potrebna nekakva drama u životu, ne znam uopće o čemu se radi ali sam u slušanje i promjenu članstva benda učitao nekakav bolan prekid koji mu je pomogao da svoju utrobu opet ponudi slušatelju na pladnju. Odličan album, odlični spotovi, odličan nastup u teatru &td na koji sam zakasnio. Prosto me boli dok pišem što sam ga teškom mukom izbacio iz same liste. TOTAL ALL OUT INDIE A Sunny Day in Glasgow – Autumn, Again Šugejz. Krasota. Besplatan album. Los Campesinos! – Romance Is Boring Uvijek kad ih slušam zamišljam Ollieja iz The Thick of It kako ljutito pjeva i skače živčano. Male Bonding – Nothing Hurts Kao Distophia, tj. Calories, samo malo eksponiranije u medijima i mojem uhu slabije. New Young Pony Club – The Optimist Na prvo slušanje mi je falila poletnost prvog albuma, ali sam potom otkrio da mu je ovaj po svemu superioran. PS I Love You – Meet Me at the Muster Station Ovo kao da je bend od kreme kanadske indi scene, ali nije ni Wolf Parade, ni Sunset Rubdown, niti itko od tih ljudi, a opet je prilično dobro. School of Seven Bells – Diconnect from Desire Indi. Šugejz. Blizanke. Sufjan Stevens – The Age of Adz Neočekivano opsegom epska i muzikom krasna albumčina. Ted Leo and the Pharmacists – The Brutalist Bricks Tedekov (pazi rok-kritičarskog klišeja koji slijedi!) povratak u formu. The Soft Pack – The Soft Pack Jedno od ranih godišnjih otkrića. Mali garažni pop dragulj od albuma. The Futureheads – The Chaos Zašto je Futureheadsima nakon prvog albuma trebalo dva albuma da tek onda shvate kakvu glazbu trebaju opet/dalje raditi? Ne da je slušljiv, već je nakrcan finim pjesmama i melodijama te odličnim grupnim i veselim pjevanjem. ČUDESA SA SVIH STRANA Aidan John Moffat – Ten Short Songs for Modern Lovers Upravo ono što kaže naslov albuma izraženo na standardni Moffatov način u minimalističkih devet minuta i izdano na 7'' PANK JEBOTE! Chrome Dome – EP Australski synth wave punk Ducktails – III Arcade Dynamics Lo-fi kraljevanje. Kemialliset Ystävät – Ullakkopalo Fali mi tih zvukova s Fonala malo u životu. Finski avant nešto bilošto. Ladyscraper – Pink Brejkor ljubimac. Pola albuma je besplatno na cockrockdiscu, drugih pola je izašlo na opskurnom vinilu pa ko zna hoću li to ikada čuti. Pop. 1280 – The Grid Njujorški synthpunk, kao opaki Liarsi. Women – Public Strain Odličan album malo je zasjenila spektakularna priča o raspadu benda. Zola Jesus – Stridulum II Sintovi i zavijanje. Marnie Stern – Marnie Stern Treći i do sada najbolji album gospodične Stern. Dakako s neizostavnim Zachom Hillom. BUKA I REPETICIJA Emeralds – Emeralds; Does It Look Like I'm Here Loscil – Endless Falls Infinite Body – Carve out the Face of My God Oneohtrix Point Never – Returnal Roll the Dice – Roll the Dice Winter Drones – Blood in the Coffin O ovima gore ću onako grupno, jer ovo je bila godina koju mi je obilježila takva vrsta glazbe koju se opet ne može svu potrpati u isti koš jer se ovdje nalazi čitav niz različitih zidova buke, plinkanja, plonkanja i pulsiranja proizvedenih gitarama ili sintovima ili tko zna kako. **** |
utorak, 28.12.2010.
2010. STVARI U OBLIKU PJESAMA
|
ponedjeljak, 27.12.2010.
2010. - KONCERTI
Došlo je i to doba godine. Neki dobivaju darove, a neki uzalud rade liste. Završetak će 2010. biti podijeljen na (če)tri dijela: lajv doživljaje godine u potpunosti iz domaćinstva, jer se u inostranstvu bilo samo na Pavementu čiji je rijunijon bio mlak kao i svaki dosadašnji osim onog prvog Pixiesa tijekom kojeg smo bili mladi i popušili ga; singlove odnosno pjesme; te naravno albume godine u standardnoj listi od 15 numeriranih i ostatku od nebrojenih onorabl menšona. Pa krenimo: Reklo bi se prema popisu da je godinu ozbiljno obilježilo pojavljivanje novog organizatorstva na sceni s nizom kvalitetnih bespla koncerata u Spunku te nekoliko odličnih u Močvari. Kronološkim redom, a bez datuma: TV Ghost @ Spunk Dan Deacon @ Žedno uho Wedding Present @ Žedno uho Ted Leo @ deMode Wolf Parade @ teatar &td Xiu Xiu @ teatar &td Atari Teenage Riot @ Hartera Otužno sredovječno digitalno harkor nasilje. Plus svi hitovi ikad! Čak i oni koje sam zaboravio. Fuck Buttons @ Hartera ĐŠ Captain Ahab @ Močvara :S New Young Pony Club @ InMusic Od početnog forsanja do potvrde apsolutne superiornosti novog materijala i jednog od rijetkih lajv iznenađenja. Broken Social Scene @ InMusic Meet. Me. In. The. Basement. Nobunny @ Močvara Future Islands @ KSET Davila 666 @ Spunk :ROCK:N:ROZI: Digital Leather @ Močvara Da nisam fan bilo bi mi sranje. nastavlja se |
četvrtak, 31.12.2009.
ALBUMI 2009.
ne zamjerite ljepotu spontanog ispisivanja tri kartice teksta u sat vremena, nelektoriranost i sve ostalo što trebate previdjeti ako ćete uopće čitati ovo 01. Dan Deacon – Bromst Gospodine kompozitore, hvala vam na ovom albumu. Kao cjelina je mnogo bolji od prethodnog, samo mu fali jedan ultra-turbo-ultimativni-megahit poput Wham City (ali na taj ću zamišljeni nedostatak zažmirit). 02. Dirty Projectors – Bitte Orca Sjećam se da mi je stari dobri last.fm, dakle ona verzija tamo negdje 2006. prije silnih redizajna i preinaka, preporučio Dirty Projectors i usporedio ih tada s potpuno nevezanim žanrovima tipa IDM. Skinuh tada dva ranija uratka i ne provarih nijedan. Potom ne provarih ni Rise Above, nakaradnu rekonstrukciju Black Flaga iz sjećanja. Ali u tom razdoblju sam ih vidio uživo i to je nešto čudesno. Ovaj se album nastavlja na tu priču našeg bujajućeg odnosa i stavljam da pri na vrh imaginarne desetljetne liste avant, math i prog albuma uz bok Battles. 03. Cold Cave – Love Comes Close I s ovima sam imao neki čudan odnos u početku. Blogerski hajp sam popratio skidanjem krivog od dva singla koja su tada imali. Kasnije sam se ispravio, no potom je uslijedio Cremations – neslušljivo ambijentalno izdanje bez pjesama. Bio sam već voljan odustati od Cold Cavea, ali sam ipak skinuo Love Comes Close i pozitivno se oduševio. 04. Projekt A-Ko – Yoyodyne U godini u kojoj je i Pavement najavio svoj rijunion ovi nojzpop Škoti su napokon izdali svoj prvi album nakon raspada Urusei Yatsure. Trebalo im je sto godina, pola je pjesama već godinama bilo u opticaju. I kad se pobijedi taj problem 'starih' pjesama u srazu s novima i nove snimke i novi mastering, pa onda ipak mrvicu pretjeranog trajanja albuma, istog saunda još od devedesetih kad su zvučali kao kopija Pavementa na kraju ipak dobijemo zaboravljeni i podcijenjeni dragulj. 05. Mount Eerie – Wind's Poem Kako on sam kaže inspiracija dolazi od Twin Peaksa i pomalo iz blek metala. Meni je bitno samo da nije sve akustično i prešaputavo, sve ostalo je bonus. 06. Digital Leather – Warm Brother Ono čega se svaki rivju uhvatio jest da je topli brat nacistički izraz za homoseksualce pa je eto album sam po sebi skandalozan. Skandalozno je zapravo to da je Sean otišao u pravi studio iz svoje spavaće i snimio to sve kako treba pritom se glazbeno izrazivši pretjerano akustično za svakoga tko ga je ranije slušao. Ali kad se nakon par slušanja naviknete na zvuk, album odjednom ztrači čvrstom strukturom i prepun je hitova i zaraznih melodija. Alaj se poetski izražavam! 07. Little Girls – Concepts Kanadski Joy Division iz spavaće sobe koji čeka svoj trenutak slave čini mi se ipak u 2010. kad izađe američko izdanje albuma. Jednostavno, a hipnotički dobro. 08. Next Life – The Lost Age Kombinacija metala i glazbe sa starih igraćih konzola. Ubitačno brzo, kratko i nakaradno za neistrenirano uho. Želim ovaj norveško-vijetnamski duo gledat uživo. 09. Double Dagger – More Ah, još jedan od bendova za koje je potrebna priča o mojem i njihovom odnosu. Prva stvar koju sam od njih čuo je bila Ruby s neke kompilacije. Skinuo sam albume i iznenadio se kako su zapravo brzi i žestoki umjesto spori i post pank. I onda sam se navikao na brzinu kadli... ovaj album su malo sjeli i usporili, nije više dvadesetminutno divljaštvo. Tako sam se opet morao navikavati. No za sad, Double Dagger valja u bilo kakvom izdanju. 10. Neon Indian – Psychic Chasms Od svih bendova i izvođača izniklih u zadnje godinu dvije iz te neke lo-fi 'scene' koja snima u svojim spavaćima i izvlači nekakve iskrivljene duhove zvukova prošlih vremena ovo je jedini album koji mi štima, koji mi je fino sjeo i na koji nemam zamjerke. 11. Sunset Rubdown – Dragonslayer Dragonslayer je izvrstan rezultat kontinuiranog progresa u pisanju pjesama i zvuku benda kroz tri albuma. Rado bih kad bi to nastavilo ići tako progresivno (kao napredak ne kao progresivni rok :D ), no svejedno je ako zapne jer ti ljudi imaju još dovoljno bendova i sajd projekata da će se među njima lako naći idući lučonoša. 12. Fungi girls – Seafaring Pyramids Garažni nojz pop rok s cakanim debelim frontmenom. U zvuku benda ima nešto što me privlači da ih slušam i ripitam i ripitam i slušam beskonačno. 13. Oneida – Rated O Za izdat trostruki album prepun eksperimenata treba imat muda ko oneida. Svaki od ta tri je lako mogao biti album za sebe i to je poprilična prepreka svakom slušatelju i slušanju. Tolika da je skoro izletio zaboravljen s liste, ali muda i umjetnost se cijene... ponekad. 14. Telepathe – Dance Mother Skoro da je Telepathe ostao zaboravljen ove godine, no odvagivanjem zasluga i kvalitete ipak se našao na ovoj listi. Neka je krnja verzija albuma procurila još nekad davno 2008. i istrošila se tad da joj regularno i potpuno izdanje nije moglo pomoći ove godine. Ali ako s vremenskim odmakom od više od godine dana pozitivno mislim o ovome albumu onda nema dvojbe. Tko zna što bih s takvim vremenskim odmakom mislio o nekom drugom svježijem albumu koji bi zauzeo ovo mjesto inače. Priličan filozofski problem moje subjektivne objektivnosti jer vremenski odmak ne može nikad za sve albume biti isti, a lista na kraju godine mora bit na kraju godine... Kako ovo? Paradoks! Mikroval! Kri! 15. Shout Out Out Out Out – Reintegration Time Kanadska plesna mašina koja se izgubila negdje ispod radara. Kao !!! s vokoderima i sintovima, samo nema nekih vrhunaca u pjesmama i albumima. Možda bi to bila zamjerka da letvica ravnomjerne kvalitete čitavog uratka ne stoji prilično visoko. do sljedećih božićnovogidišnjih blagana pozz...
|
srijeda, 30.12.2009.
sjedi pedeset! SINGLOVI/PJESME 2009.
01. health – die slow |
utorak, 29.12.2009.
2009 u listama! dio prvi: HONOURABLE MENTIONS
Eto na šta je spalo bloganje: tradicionalno godišnje izvješavanje lista pjesama i albuma. Tako će bit i sada. Sutra tzv. singlovi, preksutra albumi. Listu prve dekade trećeg milenija ćemo zanemarit. To je za one koji imaju više volje, vremena i rasursa na raspolaganju. Počinjemo s onime što se ne nalazi na listi, jer je lista mala i tijesna te ono na njoj nije bilo jedino dobro ove godine. Za više informacija pitajte internet. Abecednim redom: ben frost – by the throat dobra buka s islanda, iako bi po imenu čovjek zamislio štogod drugo black moth super rainbow – eating us vidi liste prošlih godina fuck buttons – tarot sport od ovoga sam očekivo sve i sva pa me razočaro slušljivošću i njuejđnošću gentle friendly – ride slow indi parts and labor grass widow – st traljava lo-fi twee muzika na razmeđi bearsuita i all girl summer fun band handsome furs – face control dobro na ploči, odlično lajv health – get color die slow je povisio očekivanja pa na kraju čitav album nije ni do koljena singlu s njega intelligence – crepuscule with pacman / fake surfers dva albuma: jedan žešći i uobičajeniji za intelligence zvukom, dok drugi ima pjesme i akustičniji saund jeremy jay – slow dance sentiši ispod disko kugle losanđeleskog singer-songrajtera-nila-janga the juan maclean – the future will come dobro je, odlično štoviše, a zapravo nije... hmm... julie doiron – i can wonder what you did with your day neočekivani dragulj singer-songrajtanja klopka za pionira – dodole od nasilnog industrial noisea iz pančeva nisam očekivao toliku slušljivost čitavog drugog (!?) im albuma lightning bolt – earthly delights K L A N J E, al sredina albuma mi malo šteka pa ga je to izbilo iz samog vrha nero's day at disneyland – from rotting fantasylands veseli barokni breakcore oneohtrix point never – rifts skupno izdanje tri albuma od kojih je Zones Without People ovogodišnji, da pokupim opis odnekud s interneta – postapokaliptični Boards of Canada plus Vangelisov Blade Runner the pains of being pure at heart – st moj favorit kasne 2008 se pretvorio u pićfork otkriće 2009 shit and shine – 229 2299 - girls against shit ovo je samo jedan album, al dvostruki (valjda) i ima praznog hoda na bacanje kao i uvijek kod njih no kad razara uši onda je prekrasan so many dynamos – the loud wars tradicionalni orden za najbolje devedesete nul-devete test patterns – blackout petnaestak minuta, sedam pjesama i za potpunost šarma na tri pjeva japanka tim hecker – an imaginary country sauntrek za učenje tijekom zime times new viking – born again revisited još uvijek nisu snimili loš album, al nisu čini mi se niti onaj najbolji ikad koji možda ni neće |